Od studentskog posla do ozbiljnog biznisa

Gračanka Sabina Softić, svoj nekadašnji hobi, od kojeg je zarađivala studentski džeparac, pretvorila je u „pravi“ biznis. Sredinom ove godine registrovala je Wedding Studio „Moje vjenčanje“, a koji je prvi takvog tipa na području Gračanice.

Tokom razgovora, nekoliko puta, mi smo spomenuli „organizujete vjenčanja“, na što Sabina odmah odreaguje „ne, ne radimo organizaciju cijelog događaja, već radimo dekoraciju za vjenčanja, a organizacija nam je plan za budućnost“, ali nama „običnim“ posmatračima kada vidimo šta radi, teško je razumjeti „šta to ona ne organizuje“ (smijeh) – jer, u Studiju „Moje vjenčanje“imate priliku: iznajmiti vjenčanicu, te dobiti sve od idejnog rješenja, pripreme dizajna i izrade pozivnica, poklona za goste, ukrasa/dekoracija za zvanice, auta, stolove, stolice, pozadine za fotografisanje i još mnogo toga iz „odjeljka – ukrasi za vjenčanje“.

Čuli smo već nebrojeno puta kroz razgovore sa poduzetnicima izraz „ima poduzetnički duh“, ali u njihovom poduzetničkom svijetu imati poduzetnički duh ne znači nužno imati i svoj vlastiti biznis, već imati ideje, biti kreativan, povezivati se, stvarati i prepoznavati prilike za posao, za rad, rast i razvoj. E pa, mi smo osjetili taj „poduzetnički duh“ kod Sabine i to na samom početku razgovora, a koji nije „dobila“ tek kao poduzetnica, već ga je imala i kao studentica, a kasnije i radnica u nekoliko privatnih kompanija.

Iako je, mlada poduzetnica, pokrenula je svoj vlastiti posao prije tridesete godine, iza sebe ima bogato radno iskustvo i adekvatno obrazovanje koje joj je pomoglo u izgradnji profesionalne stabilnosti i stvaranju vlastitog posla. Završila je ekonomiju, nekoliko godina radila je u finansijama, računovodstvu i administraciji u nekoliko gračaničkih inženjersko – konsultantskih kuća, zbog čega danas ima dobre temelje i sama „vodi“ svoje finansijsko poslovanje.

Biznis je pokrenula uz podršku Programa sufinansiranja samozapošljavanja Federalnog zavoda za zapošljavanje „Poduzetništvo za žene 2024“. Smatra da su programi poticaja poduzetništvu jedan vid sigurnosti, bez koje niko ne može, kada je biznis na početku razvoja i svi bi ih trebali iskoristiti. „Samo, potrebno je dobro se informisati o programima, dobro istražiti prije samog apliciranja, jer nisu svi pogodni za sve biznise“, preporučuje. Takođe, osobama koje žele pokrenuti vlastiti biznis još savjetuje i da prije zvaničnog pokretanja, ukoliko imaju priliku, razviju i na neki način testiraju svoj biznis i provjere da li u praksi njihova ideja funkcioniše.

Za sebe kaže da je kreativna, voli da vidi rezultate svog rada, više se pronalazi u poslovima pripreme za organizaciju vjenčanja, nego isključivo u poslovima u struci, a što je bio i motiv za pokretanje djelatnosti. Njena poslovna priča i izgleda i zvuči savršeno, ona je predstavlja sa stabilnošću, samouvjerenošću i lakoćom, ali iza svega stoji mnogo teškog rada i ulaganja. Početak nije bio lagodan, mnogo truda je uložila u samu pripremu za otvaranje Studija, a kasnije i u obavljanje svih preuzetih obaveza. U posao je „ušla“ sa realnim očekivanjima, prethodno je dobro ispitala tržište i prilike, ali je i svjesna svih nedostataka, još je na početku i postoje stvari koje mora dodatno da nauči i pripremi. Trenutno je sama zaposlena, ali dosadašnjim poslom je zadovoljna i već priprema plan za narednu godinu u smislu povećanja obima posla i zapošljavanja dodatnog radnika.

Pitali smo je koje vještine bi trebao imati njen budući radnik, na šta je odgovorila da zbog same prirode posla osoba bi trebala biti kreativna, imati osjećaj za estetiku, prilagodljiva, posvećena i prijateljski raspoložena: „Klijente najprije morate dobro upoznati kako biste mogli uraditi najbolju pripremu za organizaciju, a što zahtijeva vrijeme i posvećenost i sav taj posao izlazi iz okvira uobičajenog radnog vremena od 8 do 16 sati u pet radnih dana“, ističe Sabina.

Razgovarali smo i o trenutnom stanju na tržištu rada i problemima sa kojima se susreću nezaposlene osobe prilikom traženja zaposlenja, kao i o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Jedan od savjeta je da prije apliciranja na neki posao detaljno analiziraju svoje želje, potrebe, znanja i sposobnosti, a sve kako bi shvatili šta je to što žele raditi i u čemu su najbolji. Njeno mišljenje je da osobe koje traže zaposlenje trebaju nastojati biti profesionalni, korektni, ne trebaju se plašiti onoga što ne znaju, da budu otvoreni za usvajanje novih znanja i sposobnosti i da budu spremni na promjene: „Možda neće svaki posao koji budu radili biti ono što traže i žele, ali sve je to jedan korak bliže na njihovom putu do idealnog posla“. Takođe, njen stav je da ne bi trebali napuštati ovu zemlju već da trud koji će uložiti za traženje, odlazak i prilagođavanje u stranoj zemlji ulože ovdje i vjeruje da tako mogu ostvariti rezultate.